Nisam bog-zna-kako ni lepa ni zgodna, ali sam žena sa stilom. Imam vrlo elegantan, oprobani metod: kad god vidim da mu se neka cica previše približi, ja se sprijateljim s njom. Gotovo da postanemo najbolje drugarice. Logično: svaka normalna žena bi se povukla – malo zbog solidarnosti, a malo više zbog straha od blama. Ah, prijateljice su po tom pitanju surove, čas te izopšte iz društva! I, vrlo je bitno da se reaguje brzo – dok se među njima ne razvije nešto ozbiljnije, posle se šanse za druženje smanjuju. Posle beže kao od žiške.

Bitno je prepoznati simptome na vreme. Obično počne tako što mu se odjednom pojavi neka „mnogo interesantna koleginica“, koja radi na „posebno zahtevnom projektu“, i ima „neverovatno izražen osećaj za rešavanje problema“. Normalno, on mora s nekim hitno da podeli svoju fascinaciju, a ko mu je bliži nego rođena žena?! Već posle par dana počinje da je pominje bar jednom dnevno: te kako je ispričala dobar vic, te kako je „elegantno skresala šefu“. Situacija je opasno vruća kad počne da ti predlaže mesta za letovanje koja su „pouzdano dobra, jer je ona tamo bila“. To je poslednji momenat za ovu taktiku. Ako tad ne upališ lampice, računaj da će uskoro da te odvede u prodavnicu ženskih cipela i da ti odabere baš one određene… Tad je već kuvan, a ti si već viđena kao „žiška“, pa ti ona neće dozvoliti da joj se približiš.

Dakle: posle prvih simptoma, nekako se dogodi da se i sretnete, svi troje. Sedneš s mužem u restoran ili kafić, kad gle čuda – ona slučajno baš tada sedi dva stola od vas! Odete u nabavku, kad – ona gura kolica između istih gondola. Što se tebe tiče, idealno: taman da zajedno sačekate red na kasi, da joj se srdačno nasmeješ, da se toplo-prijateljski pozdraviš malo duže joj zadržavajući ruku. Kad krenete, obavezno joj kažeš da ti je mnogo drago što ste se upoznale, i da se nadaš da ćete se sresti ponovo. Posle par metara, konstatuješ glasno „baš fina žena“, i ni slovca više.

Sledeća faza nametne se sama – prolaziš pored kafića u blizini firme u kojoj ti muž radi, i slučajno ih vidiš kako piju kafu na pauzi. Svratiš da popiješ i ti jednu, i sita se sa ženom ispričaš – ma ko može da odoli tvojoj srdačnosti i zabavnim pričama. Razmenite telefone, i usput se neobavezno dogovorite za kafu „ovih dana“. Prekosutra joj pošalješ esemes da precizirate vreme i mesto, njemu ništa ne govoriš. Kad te on popodne pita kako je bilo, nikako ne pitaš kako zna, samo kažeš „ekstra, kao da smo ceo život provele zajedno“.

Posle sve ide kao po loju: ona shvati da joj se više sviđa da se druži s tobom nego sa njim, a u takvim situacijama prosto mora da izabere, jer bi se osećala „baš nemoralno“ ako paralelno nastavi da se viđa i sa njim. Onda te on jedno vreme malo sarkastičnim tonom zapitkuje „šta ti radi drugarica“, ti veselo odgovaraš „super je, baš smo sutra planirale da se vidimo“, i tako dok se oboje ne ohlade.

Ne kaže se džabe da je preventiva efikasnija od lečenja.

I sad, gospođo, ne znam tačno šta hoćete od mene, ali mislim da ćemo ovu kafu da posrčemo pa da se rastajemo. Prvo, ne nasedam na fazone koje sam takoreći sama patentirala. A drugo, lepi ste i zabavni, ali već imate iste cipele kao ja…